(slatka voda)
slatka kišnica se skuplja u cisternama
cesto sakrivenih iza malih kuća
usijani zeljezni poklopac
deli svijetlo od armiranog
betona u tmini tihih slatkih voda
zive gušteri cuvari
podzemnog svijeta
crne rupe hadesa duboko
ispod korijena starih
pognutih smokava
iznad cisterne na usijanom
zeljezu iz šibenika lezi moja mama
ne zna za zaborav ili smrt
u tudjim krevetima zutog doma
ludih neznih starih ljudi koji
umiru pod hladnim kišama
moja mama
spava ili sanja suzan zontag
eriku jong junga rajha
mozda sanski most
koji ce dopola izgoreti
za nepunih sedam godina
ona neće plakati
u emigraciji su suze suhe
noći duge kraj nepoznatih
moja mama nije mrtva
bijela ne drzi me skamenjena hladna
za ruku da je ne pustim u hades
pod korijenima čempresa
ili tamo dolje u cisterni
pod vodom čeka putnike
ona je ziva ona nije bijela
dugacak vrat tople oči
tamna preplanula nije bijela
tako lezi cita sanja diše
bijele se slane stranice knjiga
kao kost kao smrt koja zivi
u cisterni ispod pitke vode
kod nemih guštera koji
pamte zivote onih pod
suncem na terasama
uzavrelim na kojim se
krišom ljubi
svi u naselju su imali cisterne
tamne tmnine gde su
skupljali pitku vodu i u dubini
bez svijetla ispod sunca i
bronzanih tijela cuci kao
malo skriveno dijete
smrt doneta iz gradova
velikih malih srednjih
lezim na metalnom poklopcu
ud mi je krut od vreline i sunca
od misli na nju na uzavreli spoj
kao kad bi padale zvijezde
u otvoreni grudni koš
kao da gutaš
njihove vatre svijetlost
milky way utrobni
ševa ljubav u tijelima
more izlazi iz nas
slano teče u slano
naše vode u moru
tamo zive na morskom pijesku
neki pauk visi nad papirom
upravo čita poslednja dva
reda tatine pripovjetke
on svakog ljeta sedi pod
borom na terasi ispod
krivog bora i piše na svojoj stari
pisaćoj mašini kako kaze
bilo što kako mu dodje
ali napisano na slobodi
na moru pod budnim
okom pauka
svilenog
doušnika
1455 tišina u grudima
huk sa praznih plaza
deca sa bakama mozda
sused se svadja sa majkom
izvestava kao dopisnik iz
afrike tamo ce i umrijeti
u saharskom pjesku nece
gledati vatre u brdima
nedaleko od mora
u njihovoj cisterni ima
mnogo vode
jer se majka
plaši zedji
poljubi me na uzavrelom
poklopcu ispod nas
slatka hladna voda
poljubi me u 1608
kad je svijet najtiši
samo huk
srca
u cisterni zivi gušter
on pamti mamu tatu
mene kako sanjam
nju kako se spušta niz
brdo mekanim postojanim
koracima oči koje volim
osvajaju svijet
ja se mijenjam
sa gušterom
njegov zivot
za moj
u pitkoj
vodi
nedostaje mi kazem
guštera to ne zanima
brzim pokretima se
uzdize betonom ka
suncu i svijetlu
ako ima sreću
vidjet će kako
ona skace
u slanu
vodu
epilog:
jednog ratnog ljeta 1994
u potrazi za izgubljenim
zivotom
sam kao gušter
se u zaklonu starih zidova kamenja tuznih borova
priblizio cisterni moje kuće
izbledela kutija vikend filtera
lezi na njoj i vojnicke pantalone
hoću da
pitam starog guštera koji zivi u
tami pokraj rata skupa sa slatkom vodom
da li ona još uvijek
skače u slanu vodu
odjednom neki strasni covek
drzi pistolj u ruci
psuje preti oseća neki stari duh
ja sam bez koze
neka zila sirovo meso
koje place slano
kap kap
na brdu
mozda
ona
Gefällt mir Wird geladen …