nedostaju rijeci
nedostaju šetnje
nedostaju pisma
nedostaju borovi
nedostaju zvijezde
nedostaju noći
nedostaju jutra
nedostaju stanice
nedostaju kafe
nedostaje smijeh
nedostaju podna
nedostaju maslinjaci
nedostaju ruke
nedostaju kotari
nedostaju uzani putevi
nedostaju knjiznice
nedostaju tople zidine
nedostaju sporedne ulice
nedostaje miris
nedostaju knjige s okusom soli
nedostaju dodiri sa okusom soli
nedostaju tišine kraj mora
nedostaju oni prerano otišli
nedostaju mama tata deda baka ujak ujna
nedostaju jutra na terasi kraj mora kada gledam
more kao staklo posekoh se i krv kaplje na nečije usne stepenište strog pogled suseda penjem se uzbrdo pun sreće pun tuge sunce iza spuštenih roletni tijela ja uplašen gledam u cijev pištolja oterao me neispaljeni metak prolazi svakog ljeta kroz mene i ja prolazit ću autobusom kraj mjesta u zaljevu na dnu potopljeno srce medju tihim ribama srce je puklo
umirem i prolazim
dok budem mogao
nadam se čudu
da me ruka dodirne
da me odvede
i da stanemo
ne prolazimo
ostajemo
Gefällt mir Wird geladen …
Hinterlasse einen Kommentar