fini skoro bijeli pjesak
nedostaje mi vreli kamen
fini bijeli pjesak
nedostaje mi njen vrat
glas bijeli pesak
nedostaje mi
pesak u mojim grudima
cvrčak peva
svoje o mom
nedostajanju
zivota
dan kad se slomila čaša
dan kad su zivotinje stajale
kraj prašnjavog puta
dan kada sam gledao more
i hranio se strahom
dan vreo vatra
pejsazi nemi
dan kao bes
dan kao tuga
dan za danom
sanjam noć
u njoj
dani
dva
maja je brzo plivala
branko je prestao da raste
denis je iz zepce
i imao je sestru
braca su bila zgodna
sestre su bile lepe
do saobraćajke
raško je zubar
čudnih navika
ona se budi
kraj otvorenog
prozora iznad vode
lijepa nek stane
vreme nek stane
dragan je ziv
denis nije ziv
aljosa nije ziv
irena nije ziva
je je
su su
zajedno plivati
da.
odgovorio bi
kad bi pitala
narucio sam 40 knjiga
za 20 dana avijonskom poštom
iz zagreba i beograda
da ih stavim na police
u sobicu
koja mirise
na lipe
i borove
mozda
kao bezkonacnost
kao zvezde u kolovozu
a sve unutra iskra
svetli
u njima
da.
retko pada kiša
ajde da se ljubimo
pod vodom
ima jedna ograda ofarbana
nemušto u crno i bijelo
samo njoj sam pričao
da volim
nemušto
pišem u ler
u prazno bez
odgovora nema
mrznja jede zdere
srce jetru ispod
ulicne rasvete polupane
razbijene na kontinente
i gladan
pas lize kost
skroz belu
da
i dalje
Gefällt mir Wird geladen …
Hinterlasse einen Kommentar