sascha (saša ) hawemann/regisseur&autor: textwerkstatt/tekstovi

(slatka voda)

slatka kišnica se skuplja u cisternama
cesto sakrivenih iza malih kuća
usijani zeljezni poklopac
deli svijetlo od armiranog
betona u tmini tihih slatkih voda
zive gušteri cuvari
podzemnog svijeta
crne rupe hadesa duboko

ispod korijena starih

pognutih smokava

iznad cisterne na usijanom

zeljezu iz šibenika lezi moja mama
ne zna za zaborav ili smrt
u tudjim krevetima zutog doma

ludih neznih starih ljudi koji

umiru pod hladnim kišama

moja mama
spava ili sanja suzan zontag
eriku jong junga rajha

mozda sanski most
koji ce dopola izgoreti
za nepunih sedam godina

ona neće plakati

u emigraciji su suze suhe

noći duge kraj nepoznatih

moja mama nije mrtva

bijela ne drzi me skamenjena hladna

za ruku da je ne pustim u hades

pod korijenima čempresa

ili tamo dolje u cisterni

pod vodom čeka putnike

ona je ziva ona nije bijela

dugacak vrat tople oči
tamna preplanula nije bijela
tako lezi cita sanja diše
bijele se slane stranice knjiga
kao kost kao smrt koja zivi
u cisterni ispod pitke vode
kod nemih guštera koji
pamte zivote onih pod
suncem na terasama
uzavrelim na kojim se
krišom ljubi
svi u naselju su imali cisterne
tamne tmnine gde su
skupljali pitku vodu i u dubini
bez svijetla ispod sunca i
bronzanih tijela cuci kao
malo skriveno dijete
smrt doneta iz gradova
velikih malih srednjih

lezim na metalnom poklopcu
ud mi je krut od vreline i sunca
od misli na nju na uzavreli spoj

kao kad bi padale zvijezde

u otvoreni grudni koš

kao da gutaš

njihove vatre svijetlost

milky way utrobni

ševa ljubav u tijelima

more izlazi iz nas

slano teče u slano

naše vode u moru

tamo zive na morskom pijesku

neki pauk visi nad papirom
upravo čita poslednja dva
reda tatine pripovjetke
on svakog ljeta sedi pod
borom na terasi ispod
krivog bora i piše na svojoj stari
pisaćoj mašini kako kaze
bilo što kako mu dodje
ali napisano na slobodi
na moru pod budnim
okom pauka
svilenog
doušnika

1455 tišina u grudima
huk sa praznih plaza
deca sa bakama mozda
sused se svadja sa majkom
izvestava kao dopisnik iz
afrike tamo ce i umrijeti
u saharskom pjesku nece
gledati vatre u brdima
nedaleko od mora
u njihovoj cisterni ima
mnogo vode
jer se majka
plaši zedji

poljubi me na uzavrelom
poklopcu ispod nas
slatka hladna voda
poljubi me u 1608
kad je svijet najtiši
samo huk
srca

u cisterni zivi gušter
on pamti mamu tatu
mene kako sanjam
nju kako se spušta niz
brdo mekanim postojanim
koracima oči koje volim
osvajaju svijet
ja se mijenjam
sa gušterom
njegov zivot
za moj
u pitkoj
vodi

nedostaje mi kazem
guštera to ne zanima
brzim pokretima se
uzdize betonom ka
suncu i svijetlu
ako ima sreću
vidjet će kako
ona skace
u slanu
vodu

epilog:
jednog ratnog ljeta 1994
u potrazi za izgubljenim
zivotom 
sam kao gušter
se u zaklonu starih zidova kamenja tuznih borova
priblizio cisterni moje kuće
izbledela kutija vikend filtera
lezi na njoj i vojnicke pantalone
hoću da 
pitam starog guštera koji zivi u
tami pokraj rata skupa sa slatkom vodom
da li ona još uvijek
skače u slanu vodu
odjednom neki strasni covek 
drzi pistolj u ruci 
psuje preti oseća neki stari duh 
ja sam bez koze
neka zila sirovo meso
koje place slano
kap kap
na brdu 
mozda
ona